Šezdesetih godina 20. stoljeća započinju i opsežniji radovi na stvaranju suvremenije gradske kanalizacijske mreže. U jesen 1969. godine na referendumu je izglasan prvi veliki samodoprinos za komunalnu izgradnju. Osobito su veliki radovi poduzeti na izgradnji osnovne kanalizacijske mreže. 1970. godine postavljen je osnovni odvodni sabirni kanal u dužini od 2,1 kilometra, koji je odvodio otpadne vode od željezničkog kolodvora, preko Križevačke i Nemčićeve ulice, Trga republike (današnji Zrinski trg) prema Herešinskoj ulici i dalje prema Moždanskom jarku. Počela je i izgradnja sekundarne kanalizacijske mreže, pa se sve više domaćinstava priključuje na nju.
Svake godine izgrađen je značajan dio gradske kanalizacije (u sedamdesetim i osamdesetim godinama i po desetak kilometara). Tako je do 1984. zatvoren glavni gradski kanalizacijski prsten. Tada je ukupna dužina kanalizacijske gradske mreže iznosila oko 82 kilometra, a na mrežu je bilo priključeno 3146 domaćinstava i zgrade svih važnijih pravnih osoba (industrije).
Sve do 2013. godine javna vodoopskrba i odvodnja bile su dijelom Gradskog komunalnog poduzeća Komunalac koji je održavao i gradio vodovodnu i kanalizacijsku mrežu te razvijao sustav koji je pratio potrebe kućanstava i industrije.
